Forum građana Tuzle i Udruga za održivi razvoj iz Mostara, 16. svibnja/maja su organizirali okrugli stol na temu "Razumijevanjem ka povjerenju - poslijeratna obnova (su)života u Mostaru". Posebno ističemo pomoć u organizaciji, novinarke Dnevnog lista iz Mostara, gđe Sanje Bjelice.
Okrugli sto je dio projektnih aktivnosti Foruma građana Tuzle i prvi u nizu događaja predviđenih za 2008. godinu, iz projekta pod nazivom „Kako do istine“, koji finansira partnerska organizacija iz Holandije „IkvPaxChristi“.

Glavni cilj projekta je:
- kroz suočavanje sa prošlošću osigurati stabilan temelj za izgradnju mirne, bezkonfliktne i prosperitetne budućnosti naroda i država Zapadnog Balkana (fokus je na: BiH, Srbija, Crna Gora, R Hrvatska i Kosovo)

dok su specifični ciljevi:
- inicirati građansku diskusiju o događajima u prošlom ratu na području ex Jugoslavije, fokusirajući se na nekoliko sub regija, koje su zbog više faktora specifične i od većeg značaja, kako u prošlosti tako i u budućnosti
- ispričati svoju priču i čuti njihovu (drugu i/ili drugačiju) priču
- kroz otvoreni dijalog o prošlosti, dosegnuti razumijevanje drugoga i drugačijeg
- uspostaviti najmanji zajednički sadržilac istine prihvatljive za sve
- objektivno, uz prisustvo vjerskih poglavara tri nacije svim debatama i konferenciji, sagledati uticaj religije na događanja u prošlosti u fokusnim područjima i iskoristiti njihovo prisustvo za promociju zajedničkih vrijednosti svih naroda u regionu

U okviru okrugloga stola su održana četiri tematska panela - o ulozi političkih stranaka u revitalizaciji lokalne zajednice, o doprinosu lokalnih medija u poslijeratnoj obnovi (su)života u Mostaru, o doprinosu vjerskih zajednica uspostavi međuvjerskog i međuetničkog razumijevanja i jačanju povjerenja, te o iskustvima organizacija civilnoga društva u provedbi mirovnih aktivnosti i djelovanju na uspostavi međuetničkog razumijevanja i jačanja povjerenja.

Skupu se odazvalo ukupno 27 učesnika i 5-6 predstavnika pisanih i elektronskih medija. Relativno loš odziv je prema saznanjima iz lokalnih izvora (lokalni partner u organizaciji okruglog stola, neki predstavnici štampanih medija, krugovi intelektualaca ...) inače karakterističan za ovaj grad, gdje se skupovima vrlo rijetko odazivaju predstavnici lokalne vlasti, što dovoljno govori o mogućnosti uspostavljanja dijaloga i suživota u Mostaru. Ipak za pohvaliti je bilo prisustvo predstavnika šest političkih stranaka čije je učešće znatno doprinijelo uspješnosti ovoga skupa. Broj predstavnika medija na panelu posvećenom ulozi medija u obnovi suživota je bio manji od očekivanog, ali je kvalitet njihove rasprave, kao i zastupljenost u važnijim medijskim kućama i organizacijama bio više nego dobar. Izdvajamo učešće gđe Amele Rebac, vlasnika i pokretača prvog poslijeratnog multietničkog radija u Mostaru (Studio 88), inicijatora udruženja nezavisnih novinara Apel i članice Regulatorne agencije za komunikacije Mostar. Kada je riječ o prisustvu vjerskih poglavara, dogodilo se ono što je karakteristično za BiH uopšte, ne samo za Mostar. Ukoliko se skupu odazovu jedan ili dva predstavnika dvije vjerske zajednice (u ovom slučaju su to bili predstavnici Islamske vjerske zajednice i Pravoslavne crkve) onda tom skupu po pravilu ne prisustvuje predstavnik treće dominantne vjerske skupine (u ovom slučaju je to bila Katolička biskupija Mostar). Nažalost, opet prema tvrdnji lokalnih izvora, biskup Perić se ne odaziva na skupove ove vrste, bilo kada i bilo kome, jer smatra da on ili njegovi bliski saradnici nemaju što za reći u javnosti osim kada sami to ne žele izjaviti nekom prigodom koju oni smatraju opravdanom. I pored uredno i uljudno odaslanog poziva, nismo dobili nikakav odgovor, niti pozitivan niti negativan. Prof. Salem Dedović, glavni imam mostarski i iguman manastira u Žitomislićima arhimandrit Danilo Pavlović, oba sa blagoslovima muftije mostarskog Mustafe eff. Smajkića i episkopa Grigorija, su svojim diskusijama i izjavama odaslali poruke mira, suživota i tolerancije. Značajno je napomenuti da je nekoliko dana ranije održana donatorska konferecnija u Mostaru koju je organizovala Pravoslavna crkva a sa ciljem obnove saborne crkve u Mostaru, koja je porušena tokom rata u BiH. Ovoj konferenciji se odazvao veliki broj kako svjetovnih tako i vjerskih poglavara i u štampanim pa i elektronskim medijima je to bila jedna od udarnih vijesti, sa pomalo bombastičnim naslovima tipa „eksplozija suživota u Mostaru“, što sigurno ne odgovara realnom stanju u Mostaru, a to su potvrdili i svi učesnici okruglog stola, kao i građani u anketi koja je realizovana neposredno nakon okruglog stola i objavljena u Dnevnom listu, Mostar. Naravno, Forum građana Tuzle je bio upoznat sa svrhom te donatorske konferencije, te je ovom prigodom uplatio simboličnu donaciju za obnovu Saborne crkve i predao je arhimandritu Pavloviću, sa porukom da ovakvi okrugli stolovi nisu samo teoretisanje, nego i istinska želja da se učini doprinos suživotu u sredinama u kojima ih FGT i IkvPaxChristi organizuju. Nevladine organizacije po pravilu su najzastupljeniji sektor na ovakvoj vrsti skupov, što ovaj puta nije bio slučaj. I pored vrlo nadahnutog izlaganja gdina Huseina Oručevića, predstavnika nvo OKC Abrašević i nekoliko diskusija predstavnika Udruženja Žena BiH, mora se reći da je prisustvo nvo-a bilo na dosta niskom nivou. Neobjašnjiva je njihova apstinencija. Treba takođe imati u vidu činjenicu da su organizatori bili prisiljeni birati mjesto održavanja okrugog stola, jer su vrlo rijetka mjesta gdje je moguće organizirati okrugli sto a da je to mjesto prihvatljivo za sve opcije. To još više pojašnjava dubinu stvarne podjele grada.

Okrugli sto je moderirao i kontinuirano vodio prof. Slavo Kukić, sa Sveučilišta u Mostaru, dok su kao uvodničari angažovani uvaženi profesori iz Sarajeva i Zagreba: prof. Zdravko Grebo, prof. Ivan Cvitković i gosp. Ivan Zvonimir Čičak. Oni su ujedno vodili i tri odvojena panela posvećena uticaju politike, religije i medija obnovi suživota u Mostaru.
Okrugli sto je otvorio gosp. Pejo Gašparević, novinar HINE, koji je za ovu priliku pripremio i obrazložio vrlo iscrpno uvodno izlaganje, koje je obilovalo prije svega činjenicama, počevši od popisa stanovništva u Mostaru 1991. godine, pa do današnjeg faktičkog stanja, od početka djelovanja međunarodne zajednice, Rimske konferencije, pa do usvajanja Statuta Grada Mostara i sadašnjeg načina organizovanja Grada. Ovi podaci su kasnije vrlo često korišteni u diskusijama učesnika i služili su kao dobra osnova za diskusiju. Govoreći o okruglom stolu i zaključujući svoje izlaganje gosp. Gašparević je rekao: „Svima nama, istina nekima više a nekima manje, potrebno je obraćenje i pomirenje jer je snaga zla i grijeha među nama katkad jača od dobra. Oslobađanje od tereta krivnje te opraštanje i pomirenje dubinske su ljudske, ali i političke i civilizacijske potrebe. Pomirenja mogu biti pojedinačna ali i zajednička. Ovakvim skupovima, kao što je ovaj današnji, daje se doprinos afirmaciji i pojedinačnog i zajedničkog pomirenja. Odbijanjem pomirenja utiremo put u kažnjavanje samog sebe. Ondje gdje se zbivaju pomirenja premošćuju se ponori u nama, među nama, među nacijama, među religijama, među kulturama, među državama. Ako pomirenje shvatimo kao uspostavu novog odnosa onda ponajprije treba krenuti od sebe i uspostaviti novi odnos sa samim sobom“.
Gosp. Čičak je u ulozi osobe izvan Mostara, prvenstveno novinara iz Zagreba, dao svoje viđenje problema, kako Mostara, tako i bivše Jugoslavije kao i uzroka koji su doveli do ovakvog stanja. Indikativna je njegova osuda međunarodne zajednice, koja nije uspjela riješiti neke probleme u svijetu (Nikozija, Belfast...) a stalno nameće nova i nova rješenja za BiH. Takođe su dosta zloguka i njegova predviđanja da se BiH nalazi u fazi nedovršenog mira čekajući novi rat, sa čime su se nažalost složili i neki drugi eminenti učesnici skupa. Jer, da bi došlo do pomirenja i do suživota, potrebna je ljudska i politička volja, prije svega ljudska a onda i politička volja. Naprosto da bi se stvorili okviri. A te okvire stvaraju elite koje imaju svoje interese i to ne nekakve interese dnevne, nego interese prije svega moći a nakon toga vlasti a nakon toga iz svega toga izvire i novac. A gradske vlasti danas ne prisustvuju ovome skupu. Rješenje je, po Čičku, obnova nečega što se nakada zvalo građansko društvo. Međutim to postavlja novo pitanje, a to je ko će obnavljati to građansko drutšvo kada se malde generacije obrazuju u duhu netolerancije, pa čak i mržnje? Vrlo kompleksno pitanje koje je kasnije elaborirano od mnogo učesnika, ali ipak bez konkretnih rješenja za sistem obrazovanja u BiH.
Rasprava o ulozi vjerskih institucija u ratu i obnovi suživota, i pored vrlo smirenog i sugestivnog vođenja od strane prof. Cvitkovića, ipak nije prošla bez oštrijih tonova. Kada vjerski poglavari, kao neprikosnoveni duhovni autoriteti, blagosiljaju vojnike koji polaze u rat, onda je pitanje koje je postavio prof. Grebo, da li ih blagosiljaju da se vrate živi i odbrane „svoju zemlju“ ili ih blagosiljaju za uspjeh ratnog osvajačkog pohoda, što je ujedno i filozofsko pitanje koje se dovodi u vezu i sa samim karakterom rata u BiH i vrlo često se mnogostrano tumači, što je i sada bio slučaj.
Prof. Grebo, inače rođeni Mostarac, a sada stanovnik Sarajeva, je bio u ulozi osobe koja je trebala i koja je i zaista dala jedno viđenje prilika u Mostaru iz ugla Sarajeva, grada koji se inače u svim diskusijama učesnika okarakterisao kao grad sa pretežno bošnjačkim stanovništvom. Otvorena težnja nekih učesnika da grad Mostar bude stolni hrvatski grad u Mostaru, kao i vrlo žustra rasprava o podvojenim institucijama u gradu (vodovod, prevoz, fudbalski klubovi i zajednički stadion..) su bili tema, kako panela o ulozi političkih stranaka, tako i opšta tema ovog skupa.

UMJESTO ZAKLJUČKA
Mostar je još uvijek podijeljen grad, grad koji je daleko od normalne sredine i koji zahtijeva žestok proces revitalizacije u svim aspektima života, jedan je od zaključaka.
Mostar je, po svemu sudeći, još uvijek „grad slučaj“. Svi koji su involvirani, i jedna i druga strana, kao i međunarodna zajednica, krivi su za ovakvu situaciju. Ovakvo stanje podijeljenosti postaje neizdrživo i zaista bi se trebalo pronaći načina da Mostar profunkcionira kao normalan grad. Na mlađim generacijama je da uzmu stvar u svoje ruke i krenu dalje bez osvrtanja na prošlost. Potrebno je graditi ambijent u kojem će svim građanima biti dobro, a pri tome se ne odričući svog nacionalnog identiteta. U BiH još uvijek na političkoj sceni vladaju nacionalne stranke i u tom kontekstu, ljudi se, pod uticajem ratnih događanja, boje opredijeliti za političku opciju koja nije nacionalna.
Koliko je Mostar podijeljen grad, i kada su mladi u pitanju, govori podatak da 85% mladih iz zapadnog dijela Mostara nikada nije posjetilo Stari most. Među mladima ne postoji kreiranje patriotizma prema vlastitom gradu. Obrazovni program u gradu, koji sam po sebi dijeli mladež, ne podstiče kontakt među mladima.
Predstavnici političkih stranaka su složni u tome da je potrebno uzdignuti se iznad političkih interesa i opredijeliti se za interes građana. Politika je napravila problem i samo ona može riješiti ovakvo podijeljeno stanje.

U sklopu posjete Mostaru i organizacije okruglog stola, predstavnici Foruma građana Tuzle, Udruge za održivi razvoj iz Mostara, zajedno sa prof. Zdravkom Grebom, su posjetili mjesto gdje je srušena Saborna pravoslavna crkva i gdje je počela njena ponovna izgradnja, a gdje su na dostojanstven način dočekani od predstavnika Pravoslavne crkve.

Ermin Mustačević,
Sekretar Foruma građana Tuzle