Javna rasprava je održana uz saradnju sa partnerskom organizacijom Helsinški odbor za ljudska prava u RS, Bijeljina,

u subotu, 23.1.2010. godine, u hotelu „Drina“, sa početkom u 11.00 sati.

Uvodiničari na ovoj tribini su bili prof. dr. Slavo Kukić iz Mostara i gosp. Vehid Šehić, predsjednik FGT-a.
Gosp. Šehić je kroz svoje uvodno izlaganje upoznao učesnike sa svrhom i ciljevima projekta, naglasivši da mi, kao predstavnici civilnog društva, smatramo da se ustavne promjene trebaju provesti kako bi zemlja izašla iz postojeće političke krize i nastavila proces pridruživanja. Usvajanje amandmana za Brčko Distrikt (krajem 2009. godine) pokazalo je da, kada ima dovoljno političke volje i međunarodnog pritiska, izmjene Daytonskog ustava nisu nemoguće. Posebno je naglasio neophodnost usklađivanja sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i zabrani bilo kog oblika diskriminacije, a na što danas državu dodatno obavezuje i netom donesena presuda Suda u Strasburu u slučaju „Finci i Sejdić protiv države BiH“.
U svom uvodnom izlaganju prof. Kukić je podsjetio učesnike na važnost Ustava kao najvišeg pravnog akta u zemlji, ali i na usklađivanje realnog faktičkog stanja u društvu sa pravnim normativom. To u osnovi znači da, pored izmjena Ustava, BiH kao društvo mora raditi i na uspostavljanju i vraćanju povjerenja u društvu, odnosno uspostavljanje povjerenja među narodima u BiH. Pri tome je naglasio i tri osnovna principa, pravca u kojemu bi se ustavne promjene trebale dogoditi iz ugla civilnog društva, a to su:
- princip zaštite temeljnih građanskih i ljudskih prava
- princip zaštite kolektivnih prava i
- princip drugačijeg, odnosno ekonomičnijeg ustrojstva administrativnog aparata koji neće, kao što je to sada slučaj, biti sam sebi svrha.

Nakon uvodnih izlaganja, trosatna rasprava koja je uslijedila i bila izuzetno živa i dinamična, pokazala je da su stavovi i mišljenja predstavnika političkih partija različita. Stav da se stanje u bh. društvu ne može razriješiti bez donošenja novog Ustava, zastupao je gosp. Jusuf Trbić, potpredsjednik Skupštine Opštine Bijeljina, SDA, koji je u svom izlaganju rekao da se etnički teritoriji sve više „čiste“ od drugih i drugačijih, da postojeća etnokratija nije ništa učinila da društvo izađe iz postojeće političke i ekonomske situacije, naglašavajući da bi trebalo provesti referendum na kojem bi se građani izjasnili da li žele da se donese novi Ustav ili samo rade kozmetičke promjene koje će zaštiti postojeće stanje, te iz tih razloga smatra da bi novi Ustav trebao da definiše novo teritorijalno ustrojstvo zemlje kako bi se izašlo iz začaranog kruga etno-nacionalnih podjela; da ustroji jeftiniju državu; kao i da se novim Ustavom mora izaći iz kruga konstitutivnih naroda i ići ka građanskoj državi.
Ovom stavu suprostavio se gosp. Gavrilo Antonić (PDP) koji ovaj stav smatra maksimalističkim, te vjeruje da nijedan maksimalistički zahtjev ne može dobiti potrebnu većinu u Parlamentu. Stoga smatra da se ne treba zaboraviti da je važeći Ustav BiH imao i dosta dobrih strana, zaustavio je rat, te da ustavne promjene treba provesti samo u onim pravcima u kojim bi se odražavalo današnje društveno stanje koje bi sada bilo ustavom definisano. Pri tome se apsolutno suprotstavio bilo kakvom učešću međunarodne zajednice u procesu ustavnih promjena.
Takođe, donošenju novog Ustava svojim stavom se usprotivio i Lazar Prodanović, poslanik u Parlamentu BiH (SNSD), smatrajući da na državu, ustavnim promjenama koje trebaju da idu korak po korak, treba prenijeti samo one ovlasti neophodne za proces pridruživanja u Evropsku uniju, istovremeno se zalažući za trostepeni nivo vlasti uz obavezu svih nivoa vlasti da primjenjuju međunarodne akte, a ne da je to samo neprikosnoveni zadatak države. Posebno se zalaže za ustavno definisanje lokalne zajednice i njene veće ovlasti. A zbog velikih troškova administracije smatra da državna administracija mora biti racionalizovana. Stoga smatra da ustavne promjene treba da idu u pravcu: jačanja kapaciteta zakonodavne vlasti; usklađivanje Ustava sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima u pogledu Predstavničkog doma i Doma naroda, te da bi to bio maksimum koji bi se mogao uraditi sada a kada su u pitanju ustavne promjene. Takođe gosp. Prodanović je istakao da nije poželjno da međunarodna zajednica nameće ustavna rješenja.
Bilo je tu i mišljenja (Aco Pantić, NVO „Svijet za Balkan“, SDS; i Drago Vuković, SDS) da je bh. društvo još uvijek izrazito konfliktno društvo i da je tu teško postići bilo kakav politički ili neki drugi dogovor, te iz tih razloga smatraju da takva društva, ako žele da se razvijaju, moraju nacionalitet sadržavati kao vid i na tome graditi sva ostala rješenja.

Nakon ovih iznešenih najupečatljivijih stavova u diskusiji, te analizirajući iznešena mišljenja i drugih učesnika, može se zaključiti da su mišljenja o promjeni Ustava još uvijek podijeljena između političkih partija entiteta. U entitetu RS, bez obzira o kojoj političkoj opciji se radi, izmjene Ustava se ili ne podržavaju ili se predlažu isključivo one koje ne diraju u ovlasti entiteta, uz najčešće isključivanje međunarodne zajednice u tom procesu, nasuprot maksimalističkim zahtjevima o novom Ustavu koje zagovaraju pojedine pozicione partije u BiH, uz neupitno učešće međunarodne zajednice u tom procesu.
Međutim, važno je istaći i činjenicu da do skorog vremena, provodeći aktivnosti ovog projekta u RS, predstavnici političkih pozicionih pa i opozicionih partija nisu uopšte željeli učestvovati u ovakvim raspravama i iznositi svoje stavove i mišljenja ili ako i jesu onda su ona bila oštra i neupitna u potpunosti. Danas međutim, upravo i ova rasprava je pokazala da se ponašanje (kroz iznešene stavove) političkih partija u RS donekle ublažilo kada je u pitanju proces ustavnih promjena, da one danas pokazuju interes da učestvuju u ovakvim raspravama, čak i pozicione partije (predstavnici SNSD-a), da prihvataju raspravu o određenim promjenama Ustava, ali se i dalje protive posredstvu međunarodne zajednice u procesu ustavnih promjena i nametanju ustavnih rješenja.

Što se tiče medijske zainteresovanosti za ovu javnu raspravu, neophodno je naglasiti da je ona bila, i na naše prijatno iznenađenje, izuzetno velika. Pozivu su se odazvali novinari svih elektronskih i pisanih medija koji rade u Bijeljini i okolini. Pored uobičajenog intervjuisanja njima interesantnih aktera ovog skupa, bili smo takođe prijatno iznenađeni i vremenom kojim su se zadržali prateći samu raspravu, dok je dopisnik-novinar Federalne televizije je propratio i cjelokupni rad skupa. Posebno nas je iznenadilo prisustvo novinara RTRS-a koji se u principu do sada nisu odazivali ovakvim skupovima o ustavnim promjenama koje smo do sada realizovali u ovom entitetu. Pri tome mislimo na aktivnosti ustavnih promjena realizovanih u prethodnom projektu (2008. godina). Svi izvještaji sa ove rasprave, koje su prenijeli elektronski mediji (BHT1, FTV, RTRS, BN TV, Hit TV –Brčko Distrikt), te printani mediji su u potpunosti korektno i profesionalno izvijestili o održanoj aktivnosti (kopije novinskih članaka su sastavni dio ovog izvještaja).
I na kraju, važno je opet naglasiti da su svi učesnici skupa bez obzira da li su bili predstavnici političkog ili civilnog sektora u potpunosti podržali održavanje ovakvih rasprava kojima se omogućuje svim učesnicima, akterima bh. društva, da i javno iznose svoje stvavove i mišljenja kada je u pitanju ovako važan proces svakog društva kao što su to ustavne promjene.

Javnoj raspravi se odazvalo 27 učesnika, predstavnika različitih političkih partija, kako pozicionih tako i opozicionih koji rade bilo u predstavničkim i izvršnim organima lokalne zajednice, tako i na nivou Skupštine entiteta do poslanika državnog Parlamenta. A što je za nas takođe važno, pozivu na raspravu su se odazvali i predstavnici civilnog društva.

U sklopu radnog materijala učesnicima su podijeljene brošure „Dogradnjom i izmjenama Ustava BiH brže u evropske integracije“, rad ekspertnog tima; bilteni sa svih ranije održanih skupova, te naravno sveske i olovke.