Forum građana Tuzle je, nakon održavanja posljednje planirane aktivnosti – javne rasprave u Trebinju, zatražio produženje projekta od mjesec dana iz razloga što smo uvidjeli da nam je preostalo dovoljno finansijskih sredstava za realizaciju još jedne javne rasprave.

Obzirom da smatramo da je održavanje javnih rasprava, a što nam pokazuju i ostvareni rezultati projekta, jedini dobar metod za pokretanje ovog procesa i stvaranje ambijenta za provođenje tako važnog procesa za svaku državu, pa tako i Bosnu i Hercegovinu. Da su ovakve javne rasprave u osnovi jedini način da se ovaj proces približi građanima BiH, konstatovali su i učesnici svake javne rasprave. I na kraju, ovakve javne rasprave su jedini način da se što veći broj građana, pripadnika političkih partija lokalnih zajednica, eksperata, mladih, NVOa lokalnih zajednica aktivnije uključe u ovaj za BiH važan proces.

Kada je u pitanju odabir sredine, grada u kojem će se održati ova dodatna aktivnost, smatramo da je važno naglasiti da su nam u tome pomogli stavovi i zaključci učesnika javne rasprave u Trebinju. Sredine koja je danas, nakon rata u BiH, može se reći etnički potpuno homogena i u kojoj je proces stvarnog povratka ljudi ostvaren u zanemarivom procentu. Iz kojih razloga su i zaključci te javne rasprave bili potpuno drugačiji od zaključaka drugih sredina u kojima su održane javne rasprave.

Iz tih razloga željeli smo o ovako važnoj temi kao što su ustavne promjene afirmisati svoje stavove ali saznati i mišljenja i stavove građana sredine u kojoj je u toku rata postojao sukob između dva konstitutivna naroda (Bošnjaka i Hrvata). I gdje se danas, nakon rata, jedan od konstitutivnih naroda, u ovom slučaju bošnjački, nalazi u manjini. Iz tih razloga je javna rasprva pripremana i realizovana u zapadnoj Hercegovini, gradu Stolac. Gradu u kojem danas upravlja i dominira hrvatska politička oligarhija, iako je povratak, u odnosu na ostvarene povrtake u BiH, može se reći ostvaren u nekom većem procentu. Međutim, danas je to grad potpuno podijeljen. Nacionalno neslaganje potpuno izraženo, životi stanovnika se skoro pa potpuno odvijaju odvojeno. Međutim, u tako maloj sredini, koja time dosta liči na grad Mostar, zbog malog prostora postojeće nacionalne tenzije su drastičnije izražene. Iz svih tih razloga koje smo naveli, željeli smo saznati kako građani ovoga grada vide i šta očekuju od ustavnih promjena.

Javna rasprava je održana u restoranu „Behar“, u subotu, 20.3.2010. godine, sa početkom u 10,00 sati.

Na raspravu su pozvani predstavnici svih političkih stranaka koje participiraju u Općinskom vijeću Stolac; predstavnici kantonalnih odbora političkih stranaka koje participiraju u Skupštini ovog kantona; predstavnici obrazovanja; mladi; predstavnici udruženja građana u najvećem dijelu povratnika, jer su ona najbrojnija u ovom gradu.

Javnoj raspravi se odazvalo 20 učesnika. U najvećem dijelu predstavnika bošnjačkog naroda. Ali nije zanemarljiva ni činjenica da su se raspravi odazvali i nekoliko predstavnika hrvatskog i srpskog naroda, mahom iz socijaldemokratskih partija.
Uvodničari na javnoj raspravi bili su gosp. Vehid Šehić, predsjednik FGT-a i prof. dr. Slavo Kukić, profesor na Sveučilištu u Mostaru.

Rasprava koja je uslijedila nakon uvodnih izlaganja uvodničara je bila izuzetno dobra i živa. Koja je trajala preko tri sata intenzivno. U kojoj su se svi prisutni učesnici javili za riječ i iznijeli svoje stavove i mišljenja o ustavnim promjenama koja danas apsolutno proizilaze iz potpuno neravnopravnog položaja bošnjačkog naroda koji ovdje živi, a koji je tu živio i vijekovima prije.

Iako su uvodničari kroz svoja uvodna izlaganja iznijeli osnovne stavove i ciljeve samog projekta o neophodnosti ukidanja međunacionalne i svake druge diskriminacije u BiH; o ustavnom definisanju države kao sekularne i socijalne države, o čemu je govorio gosp. Šehić; te osnovnim promjenama do kojih bi izmjene Ustava trebale dovesti, a to je poštivanje prije svega individualnih građanskih prava uz potpuno poštivanje kolektivnih prava naroda, do stvaranje efikasnije i jeftinije države, o čemu je govorio prof. Kukić; učesnici rasprava su u početku svojih diskusija donekle spočitavali ove stavove i nisu vidjeli njihovu važnost i svrhu u izmjenama Ustava.

Međutim, kako je diskusija odmicala, kako su kroz svoja javljanja više govorili o svojim svakodnevnim problemima; o nemogućnosti korištenja zadravstvenog osiguranja, o fizičkoj odvojenosti djece u školama (jednoj potpunoj segregaciji) jer je škola i osnovna i srednja i fizički podijeljena; o apsolutnoj nemogućnosti zapošljavanja u javne institucije građana bošnjačke nacionalnosti; o uplitanju politike u svaki segment društvenog života ovog grada, što je dovelo do jednog visokog stepena segregacije u životu uopšte. Primjer za to je i činjenica da je restoran „Behar“ u kome se održavala javna rasprava restoran u kojem se okuplja samo bošnjački narod, a da jedan drugi restoran predstavlja mjesto u kojem se okuplja hrvatski narod. Naravno, iako smo tu činjenicu znali kada smo pripremali ovaj skup, opredjelili smo se upravo za ovaj restoran jer smo željeli čuti stavove i mišljenja građana Bošnjaka kao konstitutivnog naroda koji je u manjini i nije nosilac vlasti u ovom gradu. Cjelokupna diskusija koja se vodila, problemi sa kojima se građani suočavaju u svom svakodnevnom životu u ovom gradu upravo su upućivali na činjenicu da svi segmenti ustavnih promjena za koje se zalaže FGT i na koje ukazuje da moraju biti izvršeni kako bi se normalizovao život u BiH su ustvari upravo povrđeni mišljenjima i stavovima koje smo čuli od učesnika.
Naime, ovako visok stepen podjeljenosti i postojanje potpune segregacije jednog naroda u ovom gradu upravo pokazuje da se u ovom gradu ne poštuju niti individualna niti kolektivna ljudska prava i da se diskriminacija brojčano manjeg naroda odražava u svim njegovim sferama njihovog društvenog života; da se predstavnici religijskih zajednica direktno upliću u politički život ove zajednice; da vjerski službenici instrumentaliziraju građane svoje vjere u političke svrhe, što očito nemimovno zahtijeva ustavno definisanje bh. države kao sekularne države; da je zbog siromaštva kantona i podjele zdravstvenih institucija i postojanja paralelnih zdravstvenih institucija, stanovništvo ovog grada u neravnopravnom položaju u odnosu na druge kantone, što je takođe jedan od razloga i za ustavno definisanje države kao socijalne države; da zbog postojanja paralelnih institucija (zdravstvenog fonda, penzionog fonda) građani nisu samo diskriminisani, nego takva realnost dodatno poskupljuje i kantonalni i lokalni nivo vlasti, tako da vlast u ovom dijelu F BiH niti je efikasna, niti je funkcionalna.

Što se tiče položaja i uticaja međuanrodne zajednic eu ovom ustavnom procesu, učesnici ovog skupa su iznijeli stav da je u velikom dijelu smatraju odgovornom za ovakvo stanje u BiH i očekuju od nje da svojim uticajem i pritiskom doprinesu završetku ovog procesa ustavnih reformi i stvaranju jedne demokratskije i perspektivnije države.

Ono što je takođe važno za ovu javnu raspravu jeste da su se učesnici ovog skupa u svojim diskusijama vrlo kritički osvrnuli i na nosioce vlasti i na religijske zajednice i njihove predstavnike iz reda svog naroda. Svjesni njihove moći i uticaja i na njihove svakodnevne živote.

Ovako dobra rasprava ako se upoređuje sa do sada održanim raspravama (gdje smo u najvećem dijelu čuli stavove hrvatskog naroda), Prijedoru (gdje smo čuli stavove sprskog i bošnjačkog naroda), Bijeljini također, Trebinju (gdje je minoran povratak i gdje smo isključivo čuli stavove građana srspke nacionalnosti) pokazuju da su stavovi različiti i da se donekle razlikuju stavovi učesnika u entitetu RS od učesnika u entitetu F BiH. Da je nacionalna podjeljenost dosta više izražena u F BiH. A što je i logično, obzirom da su i Hrvati i Bošnjaci apsolutno brojčano manji narod u entitetu RS, pa se tu kroz provedene javne rasprave više iskazivao i dominirao interes ka ekonomskim promjenama i prevashodnom potrebom za ekonomskim razvojem zemlje. Dok su rasprave u F BiH bremenite međunacionalnim odnosom i potrebom za rješavanjem tog problema iz kojeg naravno proizilaze i svi ostali prblemi o kojima su učesnici govorili.
Stoga se može zaključiti da smo kroz seriju održanih javnih rasprava došli do saznanja da je zainteresovanost građana, učesnika javnih rasprava za ustavnim promjenama mnogo veća u entitetu F BiH. Jer se kroz taj proces očekuje i rješavanje postojećeg stanja i uvođenja mehanizama za ravnopravnost konstitutivnih naroda u ovom entitetu. Dok je zainteresovanost za ustavne promjene kod građana u entitetu RS u ovom pravcu, odnosno rješavanju statusa konstitutivnih naroda izraženija samo u sredinama u kojima je ostvaren veći stepen povratka (bošnjačkog i hrvatskog naroda).

U ovako izraženoj neravnopravnosti konstitutivnih naroda na cjelokupnoj teritoriji BiH pitanje i zainteresovanost učesnika za raspravu o položaju nacionalnih manjina je u najvećem dijelu bila zanemarena i najčešće je afirmisana od samih predavača.

Stoga, ostaje zadatak nas, nevladinih organizacija koje se svesrdno zalažemo za demokratizaciju bh. društva da se i dalje zalažemo, ne samo za ustavno definisanje presude Suda u Strasuburu u slučaju Sejdić i Finci protiv države BiH, nego za temeljne ustavne promjene koje će otkloniti svaki oblik diskriminacije izražen kroz diskriminaciju i segregaciju u bh. društvu danas, svih njenih građana bez obzira kom narodu pripadaju.

I na kraju, zajednički zaključak svih ovih provedenih javnih rasprava jeste da su građani iskazali potrebu za ovakvim raspravama i da su zahvalni organizatoru da im je kroz ove rasprave omogućeno da iznesu svoje stavove i mišljenja, te omogućeno da ovaj proces vide u jednom drugom svjetlu.

Od medija, pozivu na javnu raspravu odazvala se samo ekipa RTV Mostara i RTM-poral. Dok se veliki broj medija (pozvano ih je ukupno 16 koji rade i djeluju u ovom kantonu) nije odazvao ovom pozivu. Donekle je i bilo očekivano da poziv možda i neće prihvatiti medijske kuće sa hrvatskim predznakom, ali nije bila očekivana nezainteresovanost dopisništva FTV-a i BHT-a za održavanje ovakvog skupa.

No i pred toga se može reći da je održana javna rasprava bila izuzetno dobra, ako ne i najbolja u ovom cjelokupnom ciklusu javnih rasprava. Pokazala je da rad u malim sredinama koje se najčešće nalaze na margini događanja, bremenitim ekonomskim problemima i nacionalnom podjeljenošću treba da bude jedan od prioriteta u našem daljem radu, ne samo u projektima vezanim za ovaj proces, nego i u svim drugim projektima za koje se zalažemo i koje realizujemo.

U sklopu radnog materijala učesnicima su podijeljene brošure „Dogradnjom i izmjenama Ustava BiH brže u evropske integracije“, rad ekspertnog tima; bilteni sa svih ranije održanih skupova, te naravno sveske i olovke.